"/fs_img Kinezi Dolaze
Free Web space and hosting from freehomepage.com
Search the Web


AMAR CESIC vam prica:

KINEZI DOLAZE !!!

Ovo je prvi tekst koji je Amar uradio za citatelje BALKANOID virtualnog magazina. Procitajte s uzivanjem i javite nam sta mislite.

VECINA IH JE PRIJAVLJENA U LUKAVICI GDJE SU STIGLI IZ SRBIJE!
Amar Cesic je istrazio fenomen masovnog prisustva kineskih svercera i trgovaca na ulicama Sarajeva, ali i drugih bosanskohercegovackih gradova.
Iako je u Sarajevu registrovano samo 70 Kineza, ima ih deset puta vise.

Samo im ne pominjite Japance, mi i Turci smo braca kako se oni mrze!
U Lukavici, Vojkovicima, Grlici zive stotine kinskih drzavljana koji u Sarajevo stizu sa fotokopiranim pasosima - Zašto je roba kod Kineza visestruko jeftinija od one koju prodaju domaci sverceri - Sinisa iz Vojkovica: >Samo im ne pominjite Japance, mi i Turci smo braca kako se oni mrze!<

Ako me krene i steknem neki veci kapital, vratio bih se nazad
Micky Kwan je prije tri godine zajedno sa porodicom i kucnom pomocnicom (Filipinkom) dosao u Sarajevo. Odrastao je u Hong Kongu gdje je zavrsio opcu gimnaziju, ozenio se i krenuo u svijet. Prije Sarajeva, tri godine zivio je u Londonu. Ponovno vracanje Hong Konga pod kinesku jurisdikciju, kaze, nije uticalo na njegov odlazak: >Petnaest godina prije okoncanja britanske uprave, vec su poceli da se dokidaju investicioni fondovi zapadnih zemalja. Vlada NR Kine je jos tada pocela da popunjava te praznine ne zeleci izgubiti ovo najvaznije trgovacko srediste Dalekog istoka. Predstojeca promjena uprave nad gradom apsolutno nije uticala na moj odlazak. Nacin poslovanja ostao je isti. Ali morate znati da je u Hong Kongu konkurencija medju trgovcima izuzetno jaka. Mnogo lakse je da sa poslovima manjeg obima startujem negdje vani. A ako me krene i steknem neki veci kapital, vratio bih se nazad<.





>IMA IH KO SANDZAKLIJA<
Kraj prethodnog stoljeca, između svih ostalih apsurda, gradjani BiH zapamtice i po pravoj najezdi kineskih trgovaca u svim vecim urbanim sredinama. Tacnije, radi se o stihijskom dolasku kineskih drzavljana, "trgovaca-nomada", cija je poslovna filozofija "prodaj i brisi". U Sarajevu ih je najvise i vec sada se na pijaci mogu cuti zajedljivi komentari, tipa: >Ima ih vise nego Sandzaklija<. Prema podacima Odjela za strance MUP-a Kantona Sarajevo u glavnom gradu BiH trenutno boravi 70 drzavljana NR Kine. Njih 63 imaju odobren privremeni boravak po osnovi zaposlenja, a sedam na osnovu privatne posjete (bracnom drugu, clanovima uze porodice).
Micky Kwan spada medju ove registrirane i prema njegovoj procjeni u Sarajevu boravi oko 300-400 Kineza. Ovaj podatak treba uzeti sa ozbiljnom rezervom, jer radi se o varijabilnoj cifri. Najveci broj Kineza u Sarajevu samo trguje a mjesto prebivalista im je u Republici Srpskoj. Naravno, i Sarajlije, nenavikle na azijatske crte lica, taj broj stalno preuvelicavaju.
Kada se vec govori o kineskim drzavljanima na teritoriji BiH, mozemo ih svrstati u dvije skupine. U prvu, manju skupinu spadaju oni koji su vec dosli sa osnovnim kapitalom, prijavili svoj boravak i otvorili restorane, prodavnice ili trgovacka predstavnistva. Sa njima nije tesko stupiti u kontakt, otvoreni su za razgovor, uredno su registrirali firme, voze auta sa bosanskohercegovackim tablicama, koriste usluge Bihneta... U drugu, daleko masovniju skupinu spadaju sitni trgovci, sverceri, zatvoreni za bilo kakav oblik komunikacije sa novinarima izuzev: "jukavice pet majaka a salovi i kape tji majke..." Na podrucju RS-a, u Vojkovicima i Grlici postoji citava kineska kolonija sa nizom kuca uzetih u zakup. Preko dana sa cekerima dolaze na sarajevske pijace ili prosto na frekventnim gradskim mjestima razastru deku, satorsko krilo i izloze svoju robu. Oni policiji zadaju najvise problema. Uglavnom dolaze sa fotokopiranim pasosima ili ispravama u kojima je navedeno da im je boravak odobren od Centra javne bezbjednosti Srpsko Sarajevo, a prilikom informativnih razgovora brane se sutnjom, kako rece jedan policajac >poput Siptara u JNA<. Posto sa sobom ne nose originalne identifikacione dokumente, nadlezni sudski organi nisu u mogucnosti da im u pasos upisu zabranu ponovnog ulaska u zemlju. U takvim slucajevima im se ne moze otkazati boravak, a na podrucju Kantona Sarajevo ne postoji prihvatiliste za strance gdje bi oni bili zadrzani, gdje bi im se utvrdio identitet i osigurali uslovi za deportaciju. U Ambasadi NR Kine uopce nemaju podataka o dolasku njihovih drzavljana na područje BiH. Naglasavaju problem nepostojanja jedinstvene carinske uprave. Kontaktira ih jedino MUP prilikom hapsenja lica koja su pokusala ilegalan prelaz granice, kao nedavno kada je privedena grupa Kineza kod carinskog prelaza Izacic.

Doveo ih VALTER !
U Odjeljenju za strance MUP-a Kantona Sarajevo kazu da, izuzev nedozvoljene trgovine, druge nezakonite aktivnosti kineskih drzavljana nisu zabiljezene. Ne ponasaju se nasilno, ne prave probleme druge prirode izuzev nelegalne trgovine. Cvrsca saradnja sa CSB Srpsko Sarajevo uz posredovanje IPTF-a nije uspostavljena.
Najveci priliv kineskih drzavljana na podrucje FBiH zabiljezen je nakon lanjskih NATO udara na SRJ. Buduci da između SR Jugoslavije i NR Kine ne postoji vizni rezim, a bilateralni odnosi ove dvije drzave biljeze "stalni napredak u svim sferama", kineski trgovci su jos pocetkom devedesetih okupirali sve vece srbijanske gradove. U jeku ratnih djelovanja u Bosni, Miloseviceva supruga Mirjana Markovic cak je pokrenula inicijativu za izgradnju kineske cetvrti u Beogradu, jer pobogu, to je jos jedina stvar koja jugoslovensku prijestonicu sputava da dobije status evropolisa. Kasnije je Bora Djordjevic na sebi svojstven nacin opjevao tu inicijativu: >Gradimo Evropenis, Evropenis gradi nas...< Prema nekim grubim procjenama, samo na podrucju grada Beograda danas boravi cetiri do pet hiljada Kineza. Padom standarda i kupovne moci ljudstva istocno od Drine, Kinezi su poceli da se prebacuju u BiH. Buduci da u Evropi vazimo kao >carinska propuh drzava<, vecih problema prilikom prelaska granica i nemaju. Jedinu sigurnu carinarnicu, kako tvrde u MUP-u Kantona Sarajevo, predstavlja aerodrom, gdje je uspostavljena potpuna i efektivna kontrola.
Gospodin Kwan u Sarajevo nije dosao iz Beograda. Posto posjeduje putne isprave izdate u Hong Kongu, nema problema sa vizama. Iako ga nije gledao, cuo je za film Valter brani Sarajevo. >Mozda vam zvuci nevjerovatno, ali osamdeset posto Kineza, ako nisu gledali taj film, sigurno su culi za njega. Znam jos dosta ljudi koji su upravo radi tog filma odlucili da dodju bas ovdje. A da i ne pricam o Titu< . Kwan nalazi mnogo dodirnih tacaka izmedju Kineza i Bosanaca. Naprimjer, ljudi u Bosni kao i u Kini jedu zivotinjske iznutrice, bubrege, jetru, glavusu, a to jos nigdje u Evropi nije primijetio. Od nasih ljudi poprimio je naviku kafenisanja i, kako rece, gotovo da se odvikao jutarnjeg ispijanja caja. >Svaka tri mjeseca idem u Hong Kong. I vec poslije par dana fali mi kafa. To je poput droge.< Njegov sedmogodisnji sin vec sada prilicno dobro govori bosanski i pohadja turski koledz u Sarajevu. Kwan je zakupio jednu prodavnicu na Marijin dvoru. Zali se kako mu je u zadnjoj godini, uslijed sve vece pojave sitnih trgovaca, njegovih sunarodnjaka, koji ne placaju drzavne dadzbine koje on pedantno placa, posao znatno opao ali ipak je zadovoljan. Roba koju narucuje dolazi direktno iz Hong Konga u luku Kopar.

Zasto su Kinezi najjeftiniji?
Nevjerovatno niske cijene artikala koje Kinezi prodaju objasnjava na slijedeci nacin: >U Kini postoji veliki broj malih fabrika, a i radna snaga je nevjerovatno jeftina. Imate mogucnost da radite putem depozita. Ako je u pitanju kes novac, nema stvari koju ne mozete dobiti. Dakle, proizvodjacu uplatite odredjeni iznos i preuzmete robu. Ako ne ide, vracate robu i dobijate depozit natrag. Kada je u pitanju konfekcija koju mozete da vidite na sarajevskim pijacama, uglavnom se radi o odjevnim predmetima koji su u Zapadnoj Evropi, naprimjer, bili u modi prije dvije, tri godine. Druga stvar, stotine manjih preduzeca u Kini svakodnevno bankrotiraju. Istovremeno, otvara se stotine novih. Tako ste u poziciji da na rasprodaji propalih firmi kupite gomilu razlicite robe u bescijenje. E, zato je moguce da u Sarajevu sto lampica sa adapterom, duzine pet metara, koje sluze za kicenje bozicnih jelki kostaju 3-4 marke<.
Kwan je vec tri godine u Bosni i, kako kaze, nikada se nece moci navici na silnu papirologiju i zakone koji se mijenjaju svakih sedam dana. Koliko je mogao primijetiti, ova zemlja nema fabrika i nikakvog izvoza. Strani investitori prinudjeni su zatvarati fabrike i povlaciti ulozeni kapital. >Ja se stvarno nadam da ce ova zemlja u skorije vrijeme otvoriti trziste.<
Među >sarajevskim< Kinezima ima prilican broj onih sa fakultetskom diplomom. Upravo oni nastojace da tokom ove godine, koliko to bude moguce, uvezu sve drzavljane NR Kine kako bi se organizirali u neku vrstu asocijacije, putem koje bi kroz odgovarajuce institucije rjesavali vlastiti status. To bi bio prvi korak. Dalje bi slijedio zahtjev za distrikt-zonu u kojoj bi, mozda cak, nastala i kineska cetvrt. Ali, o tom-potom. I na kraju samo da znate, Kinezi ne vole da ih mijesate sa Japancima. U svim dosadašnjim ratovima, a narocito u Drugom svjetskom, japanska vojska je izvrsila brojne zlocine. I dan danas jos uvijek su svjeza sjecanja na te dogadjaje. Izvjesni Sinisa koji je svoju kucu u Vojkovicima izdao jednoj kineskoj famili na nase pitanje ima li medju Kinezima koji zive u Srpskom Sarajevu i poneki Japanac kaze: >E, mi i Turci smo ko braca kako se mrze oni i Japanci. Ja sam im rek’o da mi je stari pogin’o u ratu i nikako im nije jasno kako ja danas mogu trgovati sa muslimanima...<
Midhat Pasic, nacelnik trzisne i turisticko-ugostiteljske inspekcije Kantona Sarajevo kaze: >Kineze nam prijavljuju domaci sverceri U STRAHU OD NELOJALNE KONKURENCIJE. Postoji zakon o stranim ulaganjima i nema nikakvih problema da ljudi koji se bave trgovinom osnuju preduzece ili samostalnu radnju na podrucju FBiH, odnosno u Kantonu Sarajevo. Radeci na ovim poslovima, svaki predmet inace prodje kroz moje ruke, znam da je bilo upravo Kineza koji su registrirali firme i koji regularno rade kao i sve ostale trgovine i firme u nasem gradu. Ali vrlo je malo takvih, svega mozda dvije, tri firme gdje su Kinezi vlasnici preduzeca.
Sto se tice regularnih i registriranih preduzeca, sva roba koju uvoze u FBiH ili Kanton Sarajevo mora proci kompletnu proceduru, od carinske kontrole do kontrole kvaliteta i moraju platiti sve carinske dadzbine i poreze na promet i usluge. Najveci broj tih ljudi, koji se bave tim poslovima, dolaze preko Budimpeste s obzirom da se tamo nalazi velika kineska pijaca. Zbog kompletne situacije na Balkanu i u ovom dijelu Evrope, ni ta pijaca ne radi onim predratnim kapacitetom i to se odrazilo na taj promet roba. Tako da oni iznalaze rjesenja da svoju robu plasiraju na trzista gdje ih nije bilo. Da iskreno kazem, mada nije neki kvalitet, ta je roba interesantna za nase građane. Vecinom su to neke neobicne stvari nevjerovatno niskih cijena s obzirom da ti, nazovimo ih trgovci, da ne kazem sverceri, ne placaju nikakve obaveze predvidjene zakonom. Do sada sa ovim ulicnim trgovcima kineskog porijekla nismo imali nikakvih problema prilikom kontrola. Vrlo su mirni i uctivi. Medjutim, kada dodju do saznanja da im se pored kazne izrecene na sudu, obligatorno, a sto je i po zakonu, i roba izuzima kao predmet prekrsaja, znaju prilicno burno da reagiraju. Bude tu i suza i ne rastaju se bas lako sa tom robom. Zato sada rade uglavnom sa manjim kolicinama roba pa ako ih i uhvati inspekcija prilicno lako prezale dva, tri cekera oduzetih stvari. Imao sam jednu informaciju, mislim da su se oni cak i obratili opcini Novo Sarajevo da im se iznađe lokalitet gdje bi se formirala kineska pijaca u Sarajevu. E, sada ne znam da li je na tome sta uradjeno ali znam da oni imaju interesa da se na ovom kantonu zadrze duze i osnuju svoju pijacu. Desava se sada zanimljiva stvar. Domaci, lokalni sverceri prijavljuju Kineze i pozivaju nas da intervenisemo. Jednostavno, oni su ih ugrozili svojim niskim cijenama. Onda kada intervenisemo, kontrolisemo ih sve. Pa se domaci zale zasto nas? A zasto da ne? Jer svi su u istom statusu. I jedni i drugi rade ilegalno, prodaju robe koje zakonom nisu dozvoljene. Ali bez obzira na zakonsku regulativu, s obzirom na stanje kakvo jeste, moramo imati malo sluha za cjelokupnu situaciju u drzavi pa nekad i progledati kroz prste. A na kraju krajeva, da radimo iskljucivo to, nas ima svega dvadesetak koji pokrivamo kompletan Kanton, imali bismo i previse posla pored nasih svih obaveza koje imamo na drugim poslovima.<



http://mofosvijet.cjb.net